U emotivnom predvečerju ispunjenom tugom, dostojanstvom, poezijom i dubokim ljudskim saosjećanjem, u Lukavcu je održana poetska večer posvećena Srebrenici.
Program je upriličen na inicijativu autora Mehmedalije Bektića, Srebreničanina s lukavačkom adresom, čovjeka koji je vlastitim osjećanjem odgovornosti prema zavičaju, istini i kulturi pamćenja okupio pjesnike, autore i prijatelje riječi iz Srebrenice, Lukavca, Tuzle, Banovića, Živinica i drugih gradova, uz podršku Centra za kulturu Lukavac.
Kroz stihove, muziku i tišinu između izgovorenog, prisutni su dijelili emociju sjećanja na nevino stradale, ali i snažnu poruku da Srebrenica ne smije biti samo datum u kalendaru kolektivne tuge, nego trajna opomena, zavjet savjesti i obaveza budućim generacijama.
U programu su učestvovali: Adna Avdić, Nijaz Hasanović, Adelisa Alibašić, Atif Bektić, Nediba Blažević, Jakub Selimović, Mina Brkić, Esad Mujagić Esko, Edima Efendić Džinić, prof. Mihad Sakić, Ana Šimić, Mehmedalija Bektić, Derviša Imširović, Muhamed Omerović, Avdan Džekić, Rabija Hamidović, Zumber Muratović i Elvir Krkić. Svako od njih donio je vlastiti glas, vlastitu emociju i vlastiti način da se pokloni žrtvama Srebrenice, riječju, stihom i ljudskom iskrenošću.
Doprinos poetskoj večeri dali su mladi muzičari, polaznici Studija klavira u klasi prof. mr. Monike Tadić. Una Žigić izvela je poznatu melodiju iz filma Titanic, Lamija Džaka predstavila se djelom Novela, dok je Haris Ćosićkić izveo kompoziciju Idea 10, prepoznatljivu po svom emotivnom i melanholičnom zvuku.
O značaju čuvanja vlastitoga jezika, kulture pamćenja i potrebi da ovakvi susreti prerastu u tradiciju govorila je prof. Subhija Karahmetović, istaknuvši kako je njegovanje jezika istovremeno i njegovanje identiteta, dostojanstva i historijskog pamćenja jednog naroda.
Upravo u tom duhu, ova večer nije bila samo prisjećanje, nego i snažan kulturni čin otpora zaboravu.
Program je s posebnom mjerom, senzibilitetom i umjetničkom posvećenošću moderirao magistar umjetnosti i glumac Mirza Salihović.
Na kraju večeri učesnicima su uručene zahvalnice za doprinos programu, a potom je uslijedio simboličan i duboko dirljiv čin polaganja cvijeća na spomen-obilježju Cvijet Srebrenice, čime su prisutni još jednom odali počast stradalima i potvrdili da sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici ostaje trajna moralna obaveza svih nas.
Ako je suditi po emociji koja je ispunila prostor i po ljudima koji su joj dali dušu, ova večer je pokazala da ovakav događaj može da preraste u tradiciju sjećanja, umjetnosti i ljudske odgovornosti da nikada ne zaboravimo Srebrenicu.
