„Otac je teško ranjen. Rafalom. Pet puščanih zrna. Četiri su prošla kroz desnu ruku od kojih je jedan prosvirao pluća, a peti se zario u meso. Friendly fire. Stari je, vjerovatno svojom greškom, došao iz neočekivanog pravca pa ga je prepadnuti saborac izrešetao. Pokušao je baciti i bombu domaće izrade, kukuruz, da dokusuri Starog, ali nije mu pošlo za rukom zapaliti fitilj.
Otac je ležao i treptao sa zvijezdama, zagledan u ljetno nebo iznad Sarajeva.
„Čekao sam Azraila i gledao zvijezde pitajući se koja je od njih… sa koje će doći…“
Vrijeme je prolazilo, a Azraila nije bilo. „Vidim nema ga. Pomislih, haj ti, Murate, pokušaj sebi pomoći, Azrailu niko nije utekao.“
Ovaj snažni odlomak iz knjige „Čekajući Azraila“ sinoć je publici u Lukavcu približio autor knjige Edin Zubčević tokom promocije koja je vrlo brzo prerasla u mnogo više od razgovora o jednom književnom djelu. Sa autorom je razgovor vodila književnica Lamija Begagić, otvarajući pitanja o knjizi, njenim porukama, izboru naslova i njegovom višeslojnom smislu.
Posebno mjesto u razgovoru zauzela su pitanja o ratu, sjećanju i čovjekovoj potrebi da razumije ono što je preživio čak i onda kada za proživljenu patnju nema jednostavnog odgovora ni smisla. Publika je aktivno učestvovala u razgovoru, a pitanja i komentari otvorili su i ono možda najteže pitanje: gdje je smisao, a gdje besmisao borbe i golgote koju smo proživljavali tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu?
Zubčević je govorio i o potrebi da se o ratnim iskustvima i dalje piše i govori, jer šutnja ne znači da je ono što se dogodilo zaista ostalo iza nas. „Kad prestanemo pričati i pisati o ratnim temama, tek tada možemo reći da je to iza nas. A smatram da najveće i najteže priče još nisu ispričane“, istakao je autor.
Upravo to je bila jedna od najvažnijih poruka sinoćnje promocije. Rat ne završava nužno onda kada utihnu oružje i granate. Ostaju sjećanja, pitanja, traume, porodične priče i životi obilježeni onim što se dogodilo. Ostaju i priče koje tek čekaju da budu ispričane. „Čekajući Azraila“ zato nije samo knjiga o jednom vremenu. To je i pokušaj da se kroz književnost sačuva ono što ne smije biti zaboravljeno, ali i da se ponovo postave pitanja na koja možda nikada nećemo dobiti konačne odgovore.
