U tišini prostora, u pogledu koji se ne može skrenuti i u grču koji ostaje dugo nakon izlaska, Lukavac je sinoć osjetio snagu izložbe „Nemam kud“.
Ova izložba nije samo umjetnički događaj. Ona je svjedočenje. Vapaj. Optužnica protiv šutnje.
Kroz snažan, ogoljen i duboko potresan vizuelni jezik, umjetnik Ramo Tučić Ramov govori o ženama koje nisu imale gdje pobjeći, koje nisu bile zaštićene, koje nisu bile saslušane, o onima kojima je društvo okrenulo leđa, prije nego što je nasilje postalo vijest.
Multidisciplinaran pristup, u kojem se likovna umjetnost susreće s prostorom, tišinom i performansom plesnog kluba „Flamenco“, dodatno je pojačao emotivni naboj večeri. Pokret, tijelo i ritam govorili su ono što riječi često ne mogu, a to je bol, strah i nemoć.
Velika pažnja koju je izložba izazvala u Lukavcu potvrđuje isto što je publika u Tuzli već osjetila, da je ovo tema koja boli, ali se više ne smije gurati pod tepih. te da je ovo umjetnost koja ne uljepšava stvarnost, nego je razotkriva.
Izložba „Nemam kud“ zaslužuje svoje mjesto u svakoj galeriji i ustanovi kulture u Bosni i Hercegovini, jer govori o problemu koji se tiče svih nas, femicidu, institucionalnoj šutnji i društvenoj odgovornosti.
Publika u Lukavcu postavku može pogledati u narednim danima, uz napomenu da je izložba namijenjena osobama starijim od 16 godina zbog izuzetno teške tematike.
Ovim potezom, Centar za kulturu Lukavac je jasno pokazao da kultura nije samo prostor ljepote, već i prostor istine, hrabrosti i odgovornosti, jer šutnja je saučesnik a ova izložba glas koji se ne smije ignorisati.
