Sinoć smo u Sali biblioteke Centra za kulturu Lukavac, uz Kemala Čopru i njegovog Hadžibega, putovali u neka druga vremena, u mahale, avlije i razgovore naših nena i deda, u svijet riječi koje su se nekada podrazumijevale, a danas ih sve rjeđe čujemo i sve teže razumijemo.
Povod za druženje bilo je predstavljanje knjige „Hadžibeg 5“, ali se razgovor vrlo brzo pretvorio u mnogo više od priče o knjizi. Govorili smo o starinskom, arhaičnom govoru, o njegovoj ljepoti, duhovitosti i posebnoj toplini, o izrazima koji su nosili čitave priče i o važnosti da sačuvamo jezik, običaje i sjećanja koja su nam u naslijeđe ostavili naši stari.
Razgovor s Kemalom Čoprom vodio je Samir Fazlić iz izdavačke kuće Zoro, koja od samih početaka objavljuje njegove knjige. Uz brojne anegdote o nastanku priča, njihovom zapisivanju i svemu što se krije iza njih, publika je imala priliku upoznati i onu posebnu stranu Hadžibega, a to je prepoznatljiv glas Kemala Čopre, njegov način pripovijedanja i dar da nas, gotovo neprimjetno, vrati u vrijeme koje nije sasvim nestalo dokle god o njemu pričamo.
A kada je Kemal počeo čitati svoje priče, večer je dobila posebnu čar. Njegov glas, riječi naših starih i prizori iz nekadašnjeg života ispunili su prostor onom rijetkom toplinom zbog koje se knjige ne čitaju samo očima nego i srcem.
Hvala Kemalu Čopri, Samiru Fazliću i svima koji su sinoć bili s nama i pokazali da priče naših starih još imaju kome da se ispričaju. Jer, čuvajući njihove riječi, čuvamo i dio sebe, svoje porijeklo, svoj jezik i uspomene koje ne bismo smjeli prepustiti zaboravu.
